NJEGOVO VELIČANSTVO ČEŠNJAK

Ova lukovica kod mnogih izaziva podijeljeno mišljenje zbog svojeg “snažnog” karaktera. Ta je “karakterna crta”, međutim, od velikog značaja kada su u pitanju dobrobiti češnjaka za ljudsko zdravlje.

Češnjak ima antifungalna, antibakterijska, antivirusna i antiseptička svojstva što ga čini jednim od najsnažnijih prirodnih alternativa konvencionalnoj medicini. Usklađuje protok krvi i smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka te time pomaže u sprječavanju srčanog udara – ujednačava razinu kolesterola u krvi. Snažna antibakterijska svojstva češnjaka mogu imati veliku ulogu u borbi protiv problema dišnog sustava poput gripe ili bronhitisa, ali i inače “upornih” bakterija poput E. coli, Proteusa mirabilisa, bakterija iz roda Staphylococcus i bacila Pseudomonasa. Antiparazitne karakteristike pomažu u liječenju virusa herpesa i dječjih glista.

U prošlosti je češnjak bio sinonim za lijek siromašnih jer je bio pristupačan, a djelotvoran protiv mnogih bolesti. Sumpor iz češnjaka može djelovati preventivno kod malignih bolesti, a znanstvena istraživanja potvrđuju i češnjakova antikancerogena svojstva. Njegovo antiparazitno djelovanje dokazuje i činjenica da je korišten kao glavni antiseptik tijekom Prvog svjetskog rata. Potiče rad jetre, bubrega i prostate.

Plod se koristi:
u tinkturi, sirov, u prahu, u kapsulama

Glavni sastojci:
alicin, fenoli, flavonoidi, adenozin

Napomena:

-        Osobe osjetljive na češnjak mogu dobiti žgaravicu.

-        Osobe koje uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi moraju se posavjetovati s liječnikom ili zdravstvenim djelatnikom prije početka uporabe proizvoda s češnjakom.

-        Prije neke operacije potrebno je obavijestiti liječnika o konzumaciji preparata od češnjaka.

→

Zanimljivosti:

Dah nakon jedenja češnjaka može se neutralizirati grickanjem svježeg peršina, a pranjem ruku nakon sjeckanja češnjaka vrućom vodom bez trljanja prstiju riješit ćete se mirisa ove lukovice.

Egipćani su češnjak smatrali božanskom hranom, a u Kini, Japanu i Turskoj smatralo se da ima čarobne moći te se nosio oko vrata kao talisman.

Nekoliko religija u različito vrijeme smatralo je češnjak "nečistim", uključujući islam, hinduizam, zen-budizam i niz kršćanskih religioznih grupa. Nekim hinduističkim kastama zabranjeno je uzimati češnjak jer će, ako ga pojedu, navodno biti nesretni u zagrobnom životu. U antičkoj Grčkoj, dah po češnjaku bio je uvredljiv za vjernike u određenim hramovima te je onima koji su prethodno jeli ovaj plod bio zabranjen ulaz. Jedna muslimanska legenda kaže da je češnjak niknuo iz otiska lijevog vražjeg stopala dok je silazio s neba prateći čovjeka koji griješi. Iz desnog je otiska, navodno, niknuo luk - češnjakov “dobri rođak”.

Izvori:

●      Reader’s Digest, Prirodni Lijekovi: Vodič kroz ljekovito bilje i njegovu primjenu, Mozaik knjiga, Zagreb 2006.Reader’s Digest, Prirodni Lijekovi: Vodič kroz ljekovito bilje i njegovu primjenu, Mozaik knjiga, Zagreb 2006.

●      Stuart Phillips, An Encyclopaedia of Plants: in Myth, Legend, Magic and Lore, Robert Hale Ltd, London 2012.